rock legende

četvrtak, 03.08.2006.

evo me opet!!!!-sigurno zvuči dosadno

neznam više šta da pišem,a ovo šta radim stvarno me živcira jer mi izgleda pomalo dosadno ubiti nevidim razlog zašto bi nekoga zanimalo šta ja mislim.
ranije sam se vratija iz vanka jer mi nam najbolje prijateljice idu na korčulu tjedan dana i vraćaju mi se tek za party rođendana a do tad, s kim ćemo sada vanka.
da vas sad negnjavin svojin gluposima cujemo se sutra!!!

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

????????????????????

neznan više šta da pišem! evo par MOJIH misli!
jućer san razgovara sa frendom o vjeri i došli smo do teme rock i sotonizam.znajte da se to nesmi mišat jer su to totalne suprotnosti, pa sam upravo iz tog razloga pisa biografije rock grupa, jer ako ste pročitali o hotelu california onda ste mogli vidit da su od svih rock grupa na mom blogu samo grupa The Eagles izjavili da su sotonisti.
stari rock nije propagira sotonizam već onu poznatu "droga sex i rock n roll"
BOK!!!

Image Hosted by ImageShack.us

- 08:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.07.2006.

evo jos malo slika i tekstova pisama!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Fear Of The Dark-IRON MAIDEN
I am a man who
walks alone
And when I’m walking
a dark road
At night or strolling
through the park

When the light
begins to change
I sometimes
feel a little strange
A little anxious
when it’s dark

Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear t
hat someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that
someone’s allways there

Have you run your f
ingers down the wall
And have you felt
your neck skin crawl
When you’re searching
for the light?
Sometimes when you’re
scared to take a look
At the corner of the room
You’ve sensed that
something’s watching you

Have you ever been
alone at night
Thought you heard
footsteps behind
And turned around and
no one’s there?
And as you quicken
up your pace
You find it hard to
look again
Because you’re sure
there’s someone there

Watching horror
films the night before
Debating wiches
and folklore
The unkown troubles
on your mind
Maybe your mind is
playing tricks
You sense and
suddenly eyes fix
On dancing shadows
from behind

Fear of the dark,
fear of the dark
I have a constant
fear that someones
always near
Fear of the dark,
fear of the dark
I have a phobia that
someone’s allways there

When I’m walking a dark road
I am a man who walkes alone

Image Hosted by ImageShack.us

black sabbath: lady evil

Image Hosted by ImageShack.us

There's a place just south of Witches' Valley
Where they say the wind won't blow
And they only speak in whispers of her name
There's a lady they say who feeds the darkness
It eats right from her hand
With a crying shout she'll search you out
And freeze you where you stand

Lady Evil, evil
She's a magical, mystical woman
Lady Evil, evil in my mind
She's queen of the night
All right!

In a place just south of Witches' Valley
Where they say the rain won't fall
Thunder cracks the sky, it makes you bleed, yeah
There's a lady they say who needs the darkness
She can't face the light
With an awful shout, she'll find you out
And have you for the night

Lady Evil, evil
She's a magical, mystical woman
Lady Evil, evil on my mind
She's queen of the night

So if you ever get to Witches' Valley
Don't dream or close your eyes
And never trust your shadow in the dark
'Cause there's a lady I know who takes your vision
And turns it all around
The things you see are what to be, lost and never found

Lady Evil, evil
She's a magical, mystical woman
Lady Evil, evil on my mind
She's queen of the night

She's the queen of sin
Look out, she'll pull you in!
Lady wonder!

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 28.07.2006.

(dragi slash, zanimljiv blog (ak me zbilja pitas kaj mislim o njemu). onak, poucan.. za jos mlade i neupucene, koji bi morali saznati neke osnove o rock legendama, i za one malo ne vise u teen godinama koji se hoce podsjetiti na nekaj... odnosno dane kad su bili u teen godinama. Al me malo zbunjuje ovaj tvoj blog "vise ne znam sto da vam pisem pa vam..." - kaj ti zbilja sam/a pises sve te tekstove o tim bendovima, il ih od nekud skupljas i prepisujes... meni osobno su zanimljivi blogovi u kojima ljudi pisu sami kaj im padne na pamet, a ovak o povijesti nekih bendova, il o nekim bendovima.. il neke vijesti samo o nekom.. to radije citam na raznim web stranicama... od bloga ocekujem osobne stavove i razmisljanja.. ono, pisi kaj ti padne na pamet, il kaj ti se trenutno il tih dana mota po glavi, il tak nekaj.. e onda mi je to zanimljivo.. ovakvi blogovi kao tvoj nisu bas moj tip stiva, jer me zapravo ne zanima sad citati o judas priestu il gunsima.. makar su mi axel, slash i skvadra bili skroz simpa onomad, jednom davno u devedesetima. nego kad smo vec kod slasha - kaj je on englez, isto iz stoke-on-trenta (isto ko robbie williams).. to mi se sad mota nekaj po glavi... al ne znam.. pa evo, pitam tebe... da ne moram pretrazivati po tvojim postovima.. eto, zato mislim da bi na ovu temu bilo bolje imati web stranicu, klasicnog formata, a ne u formi bloga.. i onda bi mogao na naslovnoj stranici imati te legende pobrojane,.. ili neki pretrazivac, u koji bi upisala ja npr slash, ili guns´n´roses... i onda bi mi se otvorio prozorcic sa svim vijestima i informacijama o njima koje si ti tamo stavio... ovak mi se ne da prckati i traziti po tvom blogu... eto.. pitao si me, pa ti sad odgovaram na tu temu. al moj stav o tome kak bi trebali zgledati blogovi i kaj bi u njima trebalo pisati je samo stvar mog ukusa... ja tako najvise volim citati briget jones i njoj slicne (britanske, duhovite) knjige.. a netko ce drugi radije citati josepha conrada.. (on mi je kao najbloji primjer mracnjaka.. teskog stiva.. ili npr j.p. sartra.. i tak)..
eto. uzivaj i dalje u pisanju bloga, jer svako pisanje je dobro.. mozda jednog dana napises i novo izdanje enciklopedije rock´n´rolla ili suvremene glazbe.. ili glazbe 20. i 21. stoljeca.)

ovo mi je odgovor kad sam pita za mišljenje o blogu. vijerujte
nikoga ne zanima o cemu ja razmišljam niti što mi se mota po glavi, a zapravo ni ja sam neznam o cemu razmišljam. nadam se da vam se blog sviđa ovakav kakav je!

- 12:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 18.07.2006.

više neznam sta da vam pisem pa vam evo malo tekstova pisama!!!


Guns N' Roses - Don't Cry (Alternate) Lyrics
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in
sorrow
Ask all your friends
Times that you took in
stride
They're back in demand
I was the one who's
washing
Blood off your hands

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above
you baby
And don't you cry
tonight

I know the things you
wanted
They're not what you
have
With all the people
talkin'
It's drivin' you mad
If I was standin' by you
How would you feel
Knowing your love's
decided
And all love is real

An don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above
you baby
And don't you cry
tonight

I thought I could live
in your world
As years all went by
With all the voices I've
heard
Something has died
And when you're in need
of someone
My heart won't deny you
So many seem so lonely
With no one left to cry
to baby

An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
There's a heaven above
you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight

Image Hosted by ImageShack.us

SWEET CHILD OF MINE

SHE'S GOT A SMILE THAT IT SEEMS TO ME
REMINDS ME OF CHILDHOOD MEMORIES
WHEN EVERYTHING WAS FRESH AS BRIGHT BLUE SKY
NOW AND THEN WHEN I SEE HER FACE
SHE TAKES ME AWAY FROM THAT SPECIAL PLACE
AND IF I STARE TOO LONG, I'LL PROBABLY BREAK DOWN AND CRY

O-O-O SWEET CHILD OF MINE,
O-O-O SWEET LOVE OF MINE

SHE'S GOT EYES OF THE BLUEST SKY
AND IF THEY THOUGHT OF RAIN
I HATE TO LOOK INTO THOSE EYES
AND SEE AN OUNCE OF PAIN
HER HAIR REMINDS ME OF A WARM SAFE PLACE
WHERE AS A CHILD I HIDE AND PRAY
FOR THE THUNDER AND THE RAIN TO QUIETLY PASS ME BY

O-O-O SWEET CHILD OF MINE,
O-O-O SWEET LOVE OF MINE

WHERE DO WE GO, WHERE DO WE GO, WHERE DO WE GO NOW
WHERE DO WE GO, WHERE DO WE GO, WHERE DO WE GO NOW
SWEET CHILD, SWEET CHILD OF MINE

Image Hosted by ImageShack.us

- 08:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2006.

Judas Priest je heavy metal bend osnovan 1969. u Birminghamu, Engleskoj. Klasični sastav benda čine vokalist Rob Halford, gitaristi K.K. Downing i Glenn Tipton, i Ian Hill na bas gitari. Oni su jedan od bendova koji su pokrenuli tzv. ˝Novi val britanskog heavy metala˝ (eng. NWOBHM) početkom osanmdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Image Hosted by ImageShack.us

Povijest
Sve počinje 1969. u Birminghamu s jednim pjevačem imena Alan Atkins i basistom Brunom Staphenhillom, koji odlučuju osnovati hard rock bend. Ime za bend biraju iz jedne pjesme Boba Dylana (The Ballad Of Frankie Lee and Judas Priest). Počinje potraga za ostatkom članova pa testiraju gitarista K.K Downinga, koji u prvi trenutak biva odbijen. 1970. prvotna jezgra se razilazi, ali Atkins i Downing se susreću s ciljem osnivanja benda. K.K. Downing inače tada već ima bend, Freight, gdje operiraju i basist Ian Hill te bubnjar John Ellis. Atkins pita za mjesto vokala u Freightu, na što ostali prihvaćaju i mijenjaju ime benda u Judas Priest. Tako nastaje jedan od najvećih heavy metal bendova na svijetu. Kasnije na Atkinsovo mjesto dolazi Rob Halford, bivši kazališni inženjer rasvjete. On zajedno s K.K. Downingom i Glennom Tiptonom za gitarama, Ianom Hillom za basom i Johnom Hinchom kao bubnjarem izdaje prvi full lenght 1974., imena Rocka Rolla. Makar ta ploča i nije imala najbolju prodaju, ne bi se trebale zaboraviti savršene skladbe kakve Rocka Rolla i Cheater. Nakon dve godine izlazi nešto zreliji album Sad Wings Of Destiny gdje se malo više ističe hard rock stil i gdje sigurno ne nedostaju hitovi kao The Ripper ili Victim of Changes. 1977. i 1978. izlaze Sin After Sin i Hell Bent For Leather (ili Killing Machine). Tek Stained Class 1978. otkriva pravu orijentaciju grupe na heavy metal. Nakon toga nižu se problemi sa sastavom članova. 1979. izdaju svoj prvi live Unleashed in the east. Nakon tog uspjeha izlazi 1980. British Steel kao dio novog vala metala (New Wave Of British Heavy Metal). Remek djela kao Breaking The Law, Metal Gods i Grinder morala bi biti u poznanstvu svakog dobrog metalca. Između 1981. i 1982. izlaze Point Of Entry i Screaming For Vengeance sa savršenim hitovima.

Image Hosted by ImageShack.us

Dalje dolazi i Defenders Of The Faith. Između 1984. i 1990. izlaze Turbo i Ram It Down i live album Priest...Live!. U to vrijeme zavladala je nekakva situacija bez inicijative u bendu, koji se ipak budi dolaskom bubnjara Scotta Travisa i izdavanjem Painkiller-a. Bend tu postiže nevjerojatan i najsavršeniji dosad heavy metal zvuk.

Image Hosted by ImageShack.us

Album Ram It Down
Nažalost ne ide sve najboljim tijekom. Halford ima neke razmirice s ostatkom benda te se on razilazi s njima. Judas Priest uskoro dobiva novog vokalista. Ime mu je Tim Ripper Owens. On je u bend ušao kao njihov fan, a i sam nadimak je uzeo od imena njegove najomiljenije pjesme. Oni zajedno snimaju albume Jugulator, Live Meltdown, Demolition te Live In London s mnogo različitijim prizvukom od prijašnjih, no ništa od toga ne dovodi bend na onaj nivo koji je imao prije. Halford u međuvremenu ima solističke projekte sa svojim bendovima (Two, Fight, Halford) i izdaje nekoliko dobrih albuma.
Na kraju dolazi do toga da ponovno okupljanja Halforda sa starom ekipom postaje najzatraženija stvar među fanovima. 2003. dogovoren je prelazak Owensa u Iced Earth, dok se Halford vraća. Odmah počinje rad na novom albumu koji se zove Angel of Retribution i koji će najstariji heavy metal bend poslije Black Sabbatha vratiti u život.

Image Hosted by ImageShack.us

Sastav
Sadašnji sastav
• Rob Halford, glavni vokal (1973.- 1991., 2003.- )
• Glenn Tipton na gitari (1974.- )
• K.K.Downing na gitari (1969.- )
• Ian Hill na bas-gitari (1969.- )
• Scott Travis na bubnjevima (1989.- )

Bivši članovi
• Vokali:
o Tim "Ripper" Owens (1997.- 2003.)
o Alan Atkins (1967.- 1973.)
• Bubnjevi:
o Dave Holland (1979.- 1989.)
o John Hinch (1973.- 1975.)
o John Ellis (1969.- 1971.)
o Alan "Skip" Moore (1971.- 1973, 1975.- 1977.)
o Chris "Congo" Campbell (1972.- 1973.)
o Les Binks (1977.- 1979.)


Diskografija

Albumi
• Rocka Rolla (1974.)
• Sad Wings Of Destiny (1976.)
• Sin After Sin (1977.)
• Stained Class (1978.)
• Killing Machine (1978.) (album poznat i kao "Hell Bent for Leather")
• Unleashed in the East (1979., live album)
• British Steel (1980.)
• Point of Entry (1981.)
• Screaming for Vengeance (1982.)
• Defenders of the Faith (1984.)
• Turbo (1985.)
• Priest...Live! (1987., live album)
• Ram It Down (1988.)
• Painkiller (1990.)
• Jugulator (1997.)
• Live Meltdown (1998., live album)
• Demolition (2001.)
• Live in London (2002., live DVD)
• Electric Eye (2003., live DVD)
• Angel of Retribution (2005.)

- 14:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.

Queen
Mjesto radnje: Engleska. Vrijeme radnje: 1971. Glavni likovi: Freddie Mercury, Brian May, Roger Taylor i John Deacon. Tema: Queen. Riječ je o bendu koji ulazi u legendu, te ostaje zapamćen i nakon više od desetljeća od zadnjeg snimljenog albuma.

Iako je bend službeno osnovan 1971. godine, vuče korijene četiri godine ranije. Godine 1967. su Brian May, Tim Staffel i Roger Taylor osnovali grupu Smile. No 1970, Tim Staffel je napustio bend, jer u njemu nije vidio perspektivu. Tada Freddie Mercury (pravim imenom Faroukha Bulsare) napušta svoj dotadašnji sastav Wreckage, pridružuje se Mayju i Tayloru i mijenja ime grupe u Queen. Nekoliko mjeseci kasnije pridružio im se basist John Deacon. U lipnju 1971. su održali svoj prvi javni nastup pred čak 80-ero ljudi.1973. godine započinju s ozbiljnom glazbenom karijerom i kreću na svoju prvu turneju s debitantskim albumom "Queen".

Image Hosted by ImageShack.us

Ovaj album im nije donio veliki uspjeh, ali već sljedeće godine izdaju "Queen II", koji je osvojio top ljestvice u Velikoj Britaniji. Iste godine, 1974., objavljuju album "Sheer Heart Attack", te kreću na prvu američku turneju. Zanimljivo je da je prvi singl s albuma "Bohemian Rhapsody", snimana ukupno 3 tjedna, te da srednji dio pjesme nije snimio zbor, već su taj 'zbor' glasovi njih četvorice nasnimljeni 180 puta. Taj dio nisu mogli izvoditi na koncertima, pa bi prvi dio izveli uživo, a taj dio pustili da ide na playback, te bi otišli s pozornice te se nakon tog djela vratili natrag i ostatak pjesme izveli opet uživo. Kada je pjesma izašla kao singl, samo u Engleskoj je prodana u rekordnih milijun primjeraka.

Image Hosted by ImageShack.us

1975. izdaju "A Night At The Opera", album koji ubrzo postaje platinast, te ujedno dolazi do broja 1 na britanskoj ljestvici albuma i tamo ostaje punih 50 tjedana. Nakon toga albuma postaju istinske super-zvijezde. 1978. objavili su "Jazz", njihov prvi album sniman izvan Engleske, u švicarskom Montreauxu i u francuskoj Nici. Prvi sinlg skinut s albuma bio je zapravo dvostruki singl "Fat Bottomed Girls/Bicycle Race", koji je uskoro povučen iz prodaje jer je na omotu bila prikazana malo poveća stražnjica gole djevojke koja se vozi na biciklu. Singl je vraćen u prodaju nakon što su na stražnjicu doprintane gaćice. Ne treba zaboraviti da su 06.02.1979. godine u sklopu svoje turneje, održali koncert u Zagrebu, a dan kasnije i u Ljubljani.

Ulaskom u '80-e, grupa Queen je na vrhuncu slave, izdaje album "The Game", sa 2 singla koji postaju broj jedan - "Crazy Little Thing Called Love" i "Another One Bites The Dust", koju je američka baseball ekipa Detroit Lions je uzela kao svoju službenu himnu i nakon toga izgubila 5 utakmica za redom. "The Game" je također postao njihov prvi 'number one' u SAD-u. Nakon toga, popularnost im počinje padati, te album "Hot Space" (1982.) ostaje slabo zapažen. No već 1984. to popravljaju albumom "The Works", koji odmah dolazi do broja 2 britanske top ljestvice i ostaje tamo 93 tjedna. 1986. je bila prava godina uspjeha za njih. Izdali su album "A Kind Of Magic", koji dolazi do prvog mjesta britanske ljestvice albuma, te tu ostaje 13 tjedana, bili su jedna od prvih rock grupa koje su održale svoj koncert u Istočnoj Europi, tj. iza Željezne zavjese. To se dogodilo u Budimpešti, 27. srpnja, i koncert je snimala Mađarska državna filmska agencija, te je za to snimanje morala zaplijeniti sve 35 mm filmske kamere u državi. Također, 1986. godine Freddie upoznaje Monserrat Caballe, pjevačicu kojoj se divio duže vrijeme, te sa njom radi na duetu, koji ubrzo postaje veliki hit – riječ je o pjesmi "Barcelona".

Image Hosted by ImageShack.us

Njihov posljednji studijski album "Innuendo", izdan 1991.godine, dosegnuo je broj 30 u SAD-u, ali je zato u Europi postigao veliki uspjeh, te u Velikoj Britaniji zasjeo na broj 1. Iste te godine započinju glasine o lošem zdravlju Freddie Mercuryja, da bi 23.11.1991. objavio javnosti da boluje od AIDS-a, te sljedećeg dana, 24.11. preminuo.

U veljači 1992. na dodjeli Brit Awardsa, Freddie je posthumno dobio nagradu za 'Neizmjeran doprinos britanskoj glazbi', a pjesma "These Are The Days Of Our Lives" dobiva nagradu za singl godine, a svoj posljednji spot Freddie je snimio upravo za tu pjesmu. Preostali članovi grupe Queen 20.04.1992. su organizirali memorijalni koncert na Wembley stadionu, gdje su Freddieju u čast nastupile mnoge zvijezde: David Bowie, Elton John, Annie Lennox, Extreme, George Michael, Guns N' Roses,...

Ove godine grupa Queen započinje prvu turneju nakon smrti nikad prežaljenog Mercuryja. Ulogu pjevača preuzet će Paul Rodgers, iz grupe Bad Company, koji je s bendom svirao već prilikom uključivanja grupe Queen u UK Music Hall Of Fame. I za kraj, svima bih htjela preporučiti odličnu live snimku u DVD izdanju – "Queen: Live At Wembley '86".

- 08:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

AC DC

Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih
hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo l
egendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća
stekla bezbrojne fanove.

Image Hosted by ImageShack.us

AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon
raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom,
svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po l
okalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina,
sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a
upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend
je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a
Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom.
Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili
bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans
odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon
Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i
"The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime
optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane
australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako
na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i
brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i
okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor.

Image Hosted by ImageShack.us

Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i
1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976.
pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov
plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u
obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album
pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz
grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao
Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album
"Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište.
Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih
obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim
dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku
glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se
"Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke
i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i
prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi.
Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha
dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je
umro od trovanja alkoholom. Scottovo je
mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg
mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je
postao njihov najprofitabilniji album prodan u
više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u.
Narednih nekoliko godina, bili su jedna od
najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s
hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je
zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982.
Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright.
Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao
nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990.
kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je
pratio hit "Thunderstruck".

Image Hosted by ImageShack.us

Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80
-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače
najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima.
Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker"
s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album
dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima
tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj
zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip".

Image Hosted by ImageShack.us

Bon Scott, punim imenom Ronald Belford Scott (9. srpnja 1946., Kirriemuir u Škotskoj - 19. veljače 1980., London), bio je rock pjevač, najpoznatiji po nastupima u sastavu AC/DC.
U Kirreimuiru je živio do svoje 6 godine. Sa svojom obitelji preselio se u Australiju. S 15 godina izbacili su ga iz škole u Perthu. Prvi bend zvao mu se The Spektors, a kasnije je osnovao The Valentines u kojem je svirao i George Young, brat Angusa i Malcolma. U Sydneyu upoznaje ekipu iz AC/DC-a. Glavni likovi u bendu bili su Angus i Malcom Young, a ostatak: Peter Clark - bubnjevi, Rob Bailey - bas i Dave Evans - vokal. Dave Evans, pod utjecajem tadašnjih glam & glitter pjevača, počeo je glumiti zvijezdu i oholo se ponašati prema bendu, pa su ga prgavi Škoti (Angus i Malcolm) izbacili iz benda. Na njegovo mjesto dolazi Bon Scott.
S grupom AC/DC snimio je 8 albuma i to:

1974. - 74 Jailbreak
1975. - TNT
1976. - Dirty Deeds Done Dirt Cheap
1976. - High Voltage
1977. - Let There Be Rock
1978. - If You Want Blood
1978. - Powerage
1979. - Highway To Hell
BoN Scott bio je alkoholičar. Jedne noći, točno 19.2.1980. napio se i zaspao u prijateljevom autu u Londonu. Ugušio se od alkohola. Bona su pronašli mrtvog tek iduće jutro. Umro je u 33. godini. Pokopan je u Australiji.

- 08:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

Hotel California - Najpoznatiji hotel na svijetu

Sigurno ste mislili "Hotel Californija mirna pjesma...." ali sigurno to nije tako
proćitajte ovaj tekst i sigurno ćete promijenit mišljenje!!!

Prije trideset godina, grupa The Eagles objavila je album "Hotel California" s istoimenom pjesmom. Koristeći termin kao metaforu za cjelokupno stanje nacije, autori te pjesme (Felder, Henley i Frey) dotakli su se raznih tema počevši od nevinosti (i gubitku iste, naglašavam da se ne radi o spolnoj nevinosti), opasnostima i zavodljivošću druge strane slave kao što su krhke ljubavne veze, razvodi braka i gubitak one prave, iskrene ljubavi, opčinjenost novcem, moći, iskvarenošću cjelokupne glazbene produkcije i sl.
Cijeli album bio je zamišljen kao konceptualan, s pričom o materijalizmu, uspjehu i prolaznosti slave što je jasno vidljivo iz naslova samih pjesama na albumu: "New Kid In Town", "Life In A Fast Lane", "Wasted Time", "The Last Resort" itd.

Image Hosted by ImageShack.us

Don Henley rekao je jednom prigodom: "Hotel California naše je viđenje života na visokoj nozi u Los Angelesu" što je nadopunio Glen Frey riječima kako sama pjesma kopa ispod površine uspjeha, te da predstavlja tamnu stranu Raja. Los Angeles uzet je kao primjer raskrinkavanja 'kalifornijskog mita' (jer ono što se ondje dogodi ubrzo se odrazi na cijele SAD), no taj mikrokozmos postao je odjednom ujedno i makrokozmos. Tijekom godina rasle su teorije o značenju pjesme, stoga mislim da je red na relativno subjektivan način (tj. 'plagijatorski', reći će neki) objasniti najvažnije od njih.
Hotel California uistinu postoji i nalazi se u blizini gradića Todos Santos i premda je u blizini i crkva s koje se čuju zvona u pjesmi, ovaj hotel nije hotel iz pjesme. Jedino što ih veže jest ime, dok je građevina koja predstavlja hotel na omotu albuma, hotel na Beverly Hillsu imena Pink Palace.
Nakon što odbacimo teorije o pjesmi kao metafori za rak, kanibalizam, tajnu CIA-inu bazu za ispitivanje stranih špijuna, javnu kuću, pismu samoubojice, tribute za Janis Joplin i mentalnu ustanovu (premda i ove teorije mogu savršeno funkcionirati), ostaju nam tri najintrigantnija razmišljanja o značenju pjesme.
Krećemo u esej započevši priču o pjesmi kao metafori o kokainskoj i heroinskoj ovisnosti: Hotel California je, zapravo, mjesto zvano Mayflower, pravi mali grad od kamp-kućica smješten u bespućima Iowe, odsječen od svijeta, a istovremeno svijet za sebe, gdje bi se osobe, koje su se našle unutar njezinih zidina, prepuštale nesputanim užicima svih vrsta. Mayflower je "Shimmering light" (svjetlo koje svijetli u mraku) iz stihova prve kitice, a svatko tko odluči ondje prenoćiti ("Stop for the night") bio bi pozdravljen od strane dame imena Sarah Everhart (She u pjesmi) koja ima jako mnogo prijatelja ("Pretty boys that she calls 'friends'"), no običnim smrtnicima poznatijih pod imenom narko-dileri.
Ulaskom u Mayflower, ugledali biste hrpu razuzdanih likova kako "plešu" (Dancing in the courtyard). Ples je uključivao rekvizite kao što su upaljači, žlice, žileti, igle, a svi znate na što aludiram... Captain je jedan od najvećih ondašnjih dilera tabletama amfetamina - Erik Clark, a ukoliko želite zaplesati s ostalima, on je taj kojeg ćete zvati da vam to i omogući. "The Beast" je, u ovom slučaju, ovisnost koju je nemoguće ubiti, premda se ubadali sa "Steely knives" (tj, iglama) koliko god hoćete. I da, colitas iz prve kitice pjesme je marihuana, a što se savršeno uklapa u ovu teoriju, a pogotovu njezin "Warm smell"...
Jedna od najuvjerljivijih teorija o značenju pjesme jest ona da pjesma zapravo govori o sotonizmu. Puno je, ali zaista puno indicija koje ostavljaju dovoljno prostora da se pjesma protumači na ovaj način. Pođimo redom, počevši od samog imena grupe The Eagles. Ukoliko slova u nazivu poredamo drukčije, dobit ćemo riječi "Gales Heet", tj. sotonskim rječnikom rečeno "Gales Of Heet", ili po naški - vjetrovi pakla.
Prije nego prošetamo 'sotonskim' stihovima pjesme, potrebno je znati par stvarnih činjenica: Jedna stara stara crkva u Kaliforniji napuštena je 1969., a u nju se zatim uselila Sotonistička crkva (Church of Satan, osnovana 1954.) pod vodstvom njihovog Visokog svećenika Antona LeVeye. Iste godine, LeVey piše krucijalno djelo sotonizma "The Satanic Bible", navodno upravo u toj crkvi.
I sad dolazimo do knjižice i omota albuma "Hotel California" koji skrivaju neke svoje tajne. Na poleđinskoj slici albuma vidimo članove benda u dvorištu nekakve hacijende i oko njih razne ljude koji piju, plešu i zabavljaju se, potpuno nesvjesni zamućene figure koja stoji (ili je u prolazu) na srednjem prozoru (na slici zaokruženo crveno i doista, uvjeravam vas da se vidi, ako znate što gledate, ljudska silueta). Ta zamućena figura je, nitko drugi, doli Anton LeVey - Visoki svećenik Sotonističke crkve. A njegove raširene ruke pozivaju posve nesvjesne ljude koji su zalutali u vražju kuću, baš kao što govore stihovi pjesme.
Nadalje, na fotografiji unutar knjižice vidi se isto to, sada napušteno dvorište, s jednom prilikom odjevenom u plavo i naslonjeno na metlu, točno ispod mjesta gdje se na prethodno spomenutoj slici navodno ukazao LeVey. Duh je to žrtve (Elmer McCurdy mu je bilo ime) sotonističkog obreda kojeg je Gospodaru Tame poslao LeVey osobno (urbana legenda kaže da se službeni fotografi grupe David Alexander i John Kosh kunu kako u vrijeme fotografiranja ondje nije bilo nikoga).
Međutim, kakve veze ima Sotonistička crkva i naslov pjesme? Pa, uistinu zanimljivo i nadasve istinito, kalifornijski ogranak Church of Satan registriran je, zbog očite problematike koje ime sekte sa sobom povlači kao - vjerovali ili ne - Hotel California!
Sad obratimo pažnju na tekst pjesme: Koji god stih naveli, naći ćemo poveznicu sa sotonizmom. Npr. "We haven't had the spirit here since 1969." podsjeća na godinu osnivanja Crkve, "Master" u pjesmi je LeVey, "Wine" kao krv Kristova, "They stab it with their steely knives, but they just can't kill the Beast", govori kako je Sotonina (The Beast) moć trajna i neuništiva, a s obzirom da biti član takve crkve nije nešto s čim se treba hvaliti, sljedbenici sotonizma primorani su izmišljati kojekakve laži kako bi prikrili svoj kult, pa stoga i stih "What a nice surprise, bring your alibis".
Nadalje, poznato je kako sotonisti polažu neku vrst zakletve koja ih obvezuje, ma koliko to glupo zvučalo, i poslije njihove smrti (a vezano uz zemaljski svijet, znano je da iz tajnih organizacija bježanja nema), što nas dovodi do stihova "You can check out at any time you like, but you can never leave" i "We are all just prisoners here of our own device".

Image Hosted by ImageShack.us

Cijela pjesma bi u tom slučaju govorila o mrtvom čovjeku koji mora odlučiti hoće li poći u Pakao ili u Raj (svjetlo u mraku bi bio Raj), no Sotona igra svoju igru i vodi ga u posljednje iskušenje uputivši ga u Hotel Californiu, mjesto nesputanih užitaka s kobnim završetkom - tko u Hotel uđe, može izaći, ali duša zauvijek ostaje kod Nečastivog.
Glen Frey je, izritiran stalnim pitanjima o značenju pjesme, odgovorio da ona nema značenje, da je poput epizode "Zone Sumraka" gdje se skače s jedne teme na drugu. Međutim, postoji jedna epizoda "Zone Sumraka" koja govori o umornom putniku izgubljenom u noći koji pronađe mjesto za prespavati, no u toj kući u kojoj je odsjeo počinju se događati čudne i neobjašnjive stvari što na kraju završi njegovom smrću na način da ga kult koji ondje boravi prinese kao žrtvu svom gospodaru. Lako je zbrojiti dva i dva.
No, što je s refrenom pjesme "Welcome to the Hotel California, Such a lovely place"? Ako znamo da je Hotel California zapravo Church of Satan, kojem sotonisti to ne bi bilo "Lovely place"? Jasno, bilo koji stih bi se mogao protumačiti povezujući sa sotonizmom.
A širenju ove priče svakako je pomogla izjava managera grupe Larryja Saltera za Tribune Herald u veljači 1982. gdje je rekao kako su članovi benda bili (i još uvijek jesu) sotonisti. Naslovi nekih pjesma The Eaglesa ("Have A Good Day In Hell" primjerice) i naslov posljednjeg albuma ("Hell Freezes Over") također ne odmažu širenju povezanosti. (Posebna priča je priča o back-maskingu, odnosno podsvjesno skrivenim porukama u nekoj pjesmi koje se mogu čuti jedino ako se pjesma pusti svirati unatrag, no to će biti tema jednog drugog članka).
Posljednja teorija je upravo ona koju smo spomenuli na početku, ocrtavanje stanja nacije kako na mikrorazini, tako i na makrorazini. Ova teorija doima se najuvjerljivijom s obzirom na povijest grupe, povijest pjesme, glazbene i političke prilike onoga vremena. I premda i u ovom objašnjenju postoje određene rupe, vjerujem kako je upravo ono najbliža istini (a istinu vjerojatno nikad nećemo saznati, jer prije će se pakao smrznuti nego što će The Eaglesi progovoriti o Hotelu Californiji).
Pođimo kroz pjesmu, stih po stih:
On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas rising up through the air
Autocesta i vjetar u kosi simboli su fizičke slobode, uvijek bili i bit će. Colitas je, kao što smo utvrdili, marihuana koja je također simbol slobode, no ne one fizičke, već duhovne, simbol slobode uma. Dakle, odmah na početku jasno nam se daje do znanja da je naš junak posve slobodan, što psihički, što fizički...
Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim I had to stop for the night
Međutim, u daljini ugleda treperavo svjetlo koje bliješti u mraku autoceste, simbol posve suprotan slobodi i nesputanosti (shimmering je izraz koji se u pravilu upotrebljava za svjetlucanje zlata) - materijalizam, želja za bogaćenjem i materijalnim stvarima, a naš junak, premda se dvoumi, ipak pođe prema izvoru svjetlosti...
There she stood in the doorway; I heard the mission bell
And I was thinking to myself this could be heaven or this could be hell
She je njegov vodič, a vrata su uvijek simbol prelaska iz jednog svijeta u drugi (ovdje simboliziraju prijelaz iz slobode u materijalno ropstvo), a svijet iza tih vrata može biti savršeno bajan za neke (heaven), dok druge može neprogrješivo odvesti u propast (hell). Kojim putem će odvesti našeg junaka daje nam se do znanja u stihovima "I heard the mission bell", glagol čuti (to hear) je u prošlom vremenu, dakle negdje iza njega, u prošlosti... Ostavio je raj i ulazi u pakao...

Image Hosted by ImageShack.us

Then she lit up a candle, and she showed me the way
There were voices down the corridor, I thought I heard them say
Stih o paljenju svijeće (ukoliko se doista radi o svijeći) daje nam do znanja da je prostor u mraku (i opet se vraćamo na svjetlucanje materijalnog svjetla na mračnoj autocesti slobode), a glasovi jednostavno ukazuju da nije prvi koji je ušao...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year you can find it here
Dakle, dobro došli u Hotel Kaliforniju, (ironično rečeno, najbolje od Amerike), mjesto zlatne groznice, fantastičnih plaža, mjesto gdje sve izgleda savršeno moguće (lovely place) s prekrasnim osobama, aludirajući na glumice i glumce Hollywooda (lovely face). Soba uvijek ima dovoljno, LA će ih sve prigrliti - sve kopače 'zlata', sve bogate, bahate i nadobudne, uspješne ljude materijalnog svijeta koji uspjeh mogu ostvariti u bilo koje doba godine...
Her mind is Tiffany twisted, she got the Mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys that she calls friends
I evo nas kod igre riječima - Tiffany je naziv draguljarnice, Mercedes ime automobila, dakle nakit i auto, statusni simboli materijalizma zbog kojih se ljudski um pohlepno izvrće (twisted) i svija (bends).
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat
Some dance to remember, some dance to forget
Vjerojatno ključne riječi cijele pjesme. Ples ovdje predstavlja stil rastrošnog života pod vrućim suncem Kalifornije. Drugi stih je iznimno teško za objasniti. Oni koji plešu da se sjete, prisjećaju se prošlosti, no sad žive rastrošno (jer prije nisu mogli) i to ih čini slobodnim (premda se radi o materijalnim stvarima), jer sve što požele mogu ostvariti novcem, dok istovremeno plešu i kako bi zaboravili, tj. troše novac iz jednostavnog razloga što su svjesni da povratka na staro više nema (cijeli stih je u izravnoj vezi s posljednjim stihom pjesme "You can check out anytime you like but you can never leave")
So I called up the captain; please bring me my wine
We haven't had that spirit here since nineteen sixty-nine
Captain je misteriozna figura nepoznatih osobina, no naš junak traži vino. Iz prošlih stihova naučili smo da je ples zapravo prisjećanje prošlosti, a što može potjerati na ples bolje od čaše vina? Tražeći vino, naš junak želi se prisjetiti svoje prošlosti, dakle svoje slobode, no Captain odgovara da takav duh (nešto kao godina berbe) nemaju još od 1969. A što je ono bilo 1969.? Da, tako je, Woodstock, ljeto ljubavi i ljeto propagiranja različitih stvari i vrijednosti od kojih niti jedna nije bila materijalna...
And still those voices are calling from far away
Wake you up in the middle of the night, just to hear them say
Samo podsjetnik na već viđeno, podsjetnik da smo okruženi i uvijek u njihovom dometu...

Image Hosted by ImageShack.us

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise bring your alibis
What a nice suprise je ironična predvodnica drugog dijela stiha gdje svaka zvijezda iz Hotela ima svoje nekakvo opravdanje za stanje u kojem se nalazi.
Mirrors on the ceiling, the pink champagne on ice
And she said we are all just prisoners here of our own device
Stropna zrcala i ružičasti šampanjac su statusni simboli, a drugi stih objašnjava da je cijelo čovječanstvo zapravo žrtva samog sebe, svi smo mi zarobljenici, jer smo tako odlučili, jer smo stvorili razne granice (shvatite to preneseno kao 'zamke' tj. device) koje nas sputavaju, a još filozofskije rečeno - sve je to u našim glavama...
And in the master's chambers, they gathered for the feast
They stab it with their steely knives but they just can't kill the beast
I dio pjesme koji zvuči najsablasnije u biti je najoptimističniji. Steely knives je parodija na grupu Steely Dan. Zašto? Pa Steely Dan i The Eaglesi su imali istog managera, stoga nisu štedjeli prilike da jedni druge malo 'podbodu' (godinu dana prije Steely Dan su u pjesmi "Everything You Did" pjevali "Turn up The Eagles, the neighbors are listening"). Beast je zvijer, odnosno hedonizam kojeg je nemoguće iskorijeniti kad ga jednom prihvatite.
Last thing I remember I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before
Dakle, opet se javlja želja za vratima, želja za slobodom, želja za prijašnjim načinom života...
Relax said the nightman We are programmed to receive
You can check out anytime you like but you can never leave
Nightman je čuvar, Checkout je mentalne prirode, možeš pokušati pobjeći od materijalnog svijeta, ali onaj tko jednom proba njegov sladak sok, teško da će zauvijek otići i napustiti takav stil života, kad tad će se vratiti... Možemo pobjeći u planine, ali mirisa pohlepe i moći teško se osloboditi.
Naravno, nemoguće je točno reći koje je pravo objašnjenje pjesme, ali pjesma koja odolijeva interpretaciji sve ove godine i za koju se vežu različita tumačenja kao ni za jednu drugu, po mom skromnom mišljenju, nikada ni ne smije biti u potpunosti razotkrivena. Neke stvari bolje je ne znati...

- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.07.2006.

Bijelo dugme
Povodom sve glasnijih i izvjesnijih priča o ponovnom, makar samo kratkotrajnom, okupljanju Bijelog dugmeta, ponovno donosimo njihovu osvježenu i detaljnu biografiju. Biografija sarajevskog Bijelog dugmeta zaista je dugačka i impozantna. Vjerojatno najveći rock'n'roll sastav s područja bivše Jugoslavije, djelovao je više od dvadeset godina, u vrijeme nezgodno za glazbenike općenito, a naročito za rockere koji prije njih gotovo da i nisu postojali. Pripremite grickalice i uputite se u Bijelo dugme!
Dugme je prokrčilo put brojnim sastavima iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, a sa mnogima su kasnije surađivali i pomagali im. Kroz Dugme je kroz godine rada prošlo zaista puno vrsnih svirača i pjevača, ali 'Bog' je bio samo jedan i o njemu je sve ovisilo. Goran Bregović utemeljio je i odredio put Dugmeta. Uz njega, najveću karizmu nosio je Željko Bebek, koji je uz Bregovića postao zaštitni znak Bijelog dugmeta. Iako često nezadovoljan, ali sjajnih glasovnih mogućnosti, često i na bas-gitari, kada je to bilo potrebno, Bebek je s Bregovićem nosio Bijelo dugme kroz njihove najslavnije, ali i najteže dane.

Image Hosted by ImageShack.us

Lider i osnivač Goran Bregović (rođen 22. ožujka 1950. godine u Sarajevu) u djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost glazbi. Iz drugog razreda niže muzičke škole (smjer violina) izbačen je kao lijen i netalentiran. Već s jedanaest shvatio je da djevojke 'padaju' na 'dečke koji sviraju gitaru'. Kada mu je majka početkom šezdesetih godina kupila gitaru, prve lekcije dobio je od Ede, brata scenarista Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav, Bregović je osnovao još u osmom razredu osnovne. Goran je želio upisati srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju homoseksualci, insistirala da upiše Prometnu tehničku školu. Pristao je, ali samo pod uvjetom da pušta kosu. Vrlo brzo odustaje od Prometne škole i prelazi u gimnaziju. Tamo ulazi u grupu Beštije. Već sa šesnaest počeo se sam uzdržavati, pa je tako svirao narodnjake u kavani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilištima.
U to je vrijeme Željko Bebek (rođen 16. prosinca 1945. godine u Sarajevu) pjevao u grupi Kodeksi, jednom od značajnijih sarajevskih sastava tog vremena. Grupa je konstantno imala problema s bas gitaristima koji su se stalno izmjenjivali. Na koncertu Beštija, Bebek je zapazio Bregovića i preporučio ga ostatku članova grupe i tako je Goran počeo svirati bas u Kodeksima. 1969. godine odlaze na gažu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasični repertoar za turiste. Na terasi Splendid bara uočio ih je talijan Renato Pacifico i ponudio im da dva mjeseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu su se upustili početkom 1970. godine, uvježbavši repertoar na tragu Jimi Hendrixa i grupe Cream.
Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora Edo Bogeljić vratio se u Sarajevo i Goran po prvi put prelazi na solo gitaru. U ljeto 1970. Goran i Željko za basistu pozivaju Zorana Redžića (rođen 29. siječnja 1948. godine u Sarajevu) koji je u to vrijeme svirao u grupi Cicci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića (rođen 9. ožujka 1950. godine u Beogradu).
Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu. Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. No, Milić Vukašinović ih je sve 'zarazio' novim viđenjem muzike. Počeli su svirati u skladu s onim što su tada 'prašili' Led Zeppelin i Black Sabbath. Samo dva tjedna nakon što je Vukašinović došao u sastav, dobili su otkaz na svim mjestima gdje kojima su svirali. Bez angažmana, s nešto ušteđevine, ostali su na otoku Capri. Pozvani su da svoju novu glazbenu koncepciju predstave u jednom klubu na otoku Ischia. Nakon ljeta, prestaje i taj angažman. Vraćaju se u Napulj gdje jedva preživljavaju. Postupno se iz te kombinacije sve više izdvajao Željko Bebek. Prvo su ga natjerali da prestane svirati ritam gitaru, jer to više nije bilo u modi. Bebek se teško prilagođavao novom materijalu, a i pjevački je za njega bilo sve manje mjesta. Nakon što bi on otpjevao uvod, ostala bi trojica nakon toga improvizirali pola sata. U jesen 1970. godine, Bebek se uvrijeđen vratio u Sarajevo. Samo godinu dana ranije bio je stup Kodeksa, da bi razočaran otišao kao višak. Krajem godine po njih su došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil (basist Indexa) i vratili ih kući.
Do ljeta 1971. godine nastavili su nastupati pod imenom Mića, Goran i Zoran, a onda je Milić Vukašinović otišao u London. Goran upisuje filozofiju, a u jesen 1971. godine gitarist, Ismet Arnautalić poziva ga da osnuju grupu Jutro u kojoj su se našli Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Goran prvi put okušava kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, Goran je odlučio da ga ipak pozove. Snimili su pjesmu "Patim, evo deset dana" koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro. A-stranu je zauzela danas zaboravljena "Ostajem tebi". Pjesmu "Patim evo deset dana" Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u JNA, ali su ostali čekali njegov povratak.

Image Hosted by ImageShack.us

Tijekom bebekovog boravka u vojsci snimili su još četiri pjesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hop-cup" od kojih su se prve dvije, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan glazebnim pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić napustio ih je krajem 1972. godine i sa sobom ponio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se prepirali tijekom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić (rođen 10. prosinca 1955. godine u Varešu) koji je prije toga svirao u grupi Rok i klavijaturist Vlado Pravdić (rođen 6. prosinca 1949. godine u Sarajevu) koji je prešao iz Indexa. Sredinom godine, grupu je napustio i Zoran Redžić kojeg zamjenjuje Jadranko Stanković.
Odluka o novom imenu pala je relativno lako. Publika ih je znala po pjesmi "Kad bi' bio bijelo dugme" i odabran je taj vizualno zgodan simbol i grupa je službeno preimenovana u Bijelo dugme 1. siječnja 1974. U to vrijeme su u studiju surađivali s Batom Kostićem, gitaristom YU grupe. Bregović je kasnije isticao 'kako je ta suradnja puno utjecala na njegovu daljnju glazbenu orijentaciju, posebno kada je folk bio u pitanju'. Nove snimke "Top" i "Ove ću noći naći blues" ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji glazbeni urednik odbio ih je uz objašnjenje da su pretrpani poslom i da će morati sačekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana potpisali su petogodišnji ugovor s Jugotonom. Ta loša procjena Diskotona predstavlja najveći poslovni kiks u povijesti cjelokupne jugoslavenske diskografije.
Željko Bebek odlučuje dati otkaz u Savezu zajednica socijalnog osiguranja BiH, i da, iako oženjen i s malim djetetom, krene u rizičnu avanturu. U početku su pretežno svirali u manjim gradovima, s naglaskom na Zenicu. U ožujku 1974. na bas gitaru vraćaju Zorana Redžića umjesto Jadranka Stankovića, s kojim nisu bili zadovoljni. Sljedeći singl s pjesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst pjesnika Duška Trifunovića) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" gotovo istovremeno su te 1974. godine, objavili Jugoton i Diskoton, jer je Bregović suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl.
To im je donijelo negativan tretman u tisku, ali koji im je kao mladom sastavu bio neophodan, pa makar bio i negativan. Pojavljivanje u medijima je naravno, puno pripomoglo odličnoj prodaji prve ploče. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. svibnja 1974. godine, kada su predstavljeni kao nove nade. Treći singl, s pjesmama, kasnijim velikim hitovima "Da sam pekar" i "Selma" (autor teksta - Vlado Dijak), objavljuju 30. kolovoza 1974. i taj singl predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. U listopadu, u ljubljanskom studiju Akademik, za samo dvadesetak dana, snimaju debitantski album "Kad bi' bio bijelo dugme". U međuvremenu nastupaju u beogradskom Domu sindikata na rođendanskoj proslavi, tada kultne emisije "Večer uz radio", gdje su uz Pop mašinu, Smak i Crne bisere vrlo brzo osvojili publiku, a poduzetni zagrebački menadžer Vladimir Mihaljek, sređuje im da sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest tisuća okupljenih dočekalo ih je s velikim oduševljenjem. Nije bilo iznenađenje što je debitantski album od samog početka bilježio odličnu prodaju. Obučen u provokativan omot Dragana S. Stefanovića, koji će i ubuduće biti zadužen za vizualizaciju Bijelog dugmeta, album je donio seriju upečatljivih pjesama koje je legendarni zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao 'pastirski rock'. Stefanovićev omot kasnije je uvršten u englesko izdanje knjige koja predstavlja petsto najuspješnijih omota albuma na svijetu.
Promućurni Mihaljek ne miruje, već krajem veljače 1975. organizira "Kongres rock majstora", na kojemu su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova, jasna je bila želja da se progura Bijelo dugme, i cijela akcija bila je tome podređena. Na takmičenju je pobijedio Radomir Mihajlović - Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije niti uvršten u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić iz sastava Time, Josip Boček (ex Korni grupa), Bata Kostić iz YU grupe i, naravno Goran Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.). Bregović se odlučio da radi sa svojom grupom, a pratio ga je i Zagrebački gudački kvartet. Tu su se našle pjesme "Ima neka tajna veza" (na tekst Duška Trifunovića), "I kad prođe sve, pjevaću i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i instrumental "Minijatura za moju majku". Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih članovi YU grupe, bez gitariste Drage Jelića koji je bio u JNA. U to vrijeme Dugme je objavilo singl "Da mi je znati koji joj je vrag", a zatim su krenuli na dugačku i iscrpljujuću jugoslavensku turneju. Već u proljeće 1975. godine važili su za najpopularniji sastav u Jugoslaviji.

Image Hosted by ImageShack.us

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u Istočnoj Bosni na 'visinske pripreme'. Razrađivala se ploča koja jednostavno morala potvrditi kako uspjeh prve ploče nije bio slučajan. Album "Šta bi dao da si na mom mjestu" sniman je tokom studenog 1975. godine u Londonu uz pomoć producenta Neil Harrisona. Bas gitaru svirao je Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst na lijevoj ruci. Tekst za naslovnu stvar još jednom napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović. Udarni hitovi bili su "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više". Upakirana u raskošan omot, ploča je imala veću cijenu od uobičajene, ali je ipak za vrlo kratko vrijeme otišla u tiražu većem od 200 000 kopija. Zbog Dugmeta Jugoton je 'izmislio' dijamantnu ploču, jer su bili prvi koji su došli do tako visoke tiraže. Odmah po objavljivanju ploče odlaze na turneju po Kosovu i Makedoniji. Umjesto Zorana Redžića na basu je Mustafa Kurtalić. Grupa je bila pozvana da za Novu godinu svira Drugu Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu, no dežurni iz protokola prekinuli su njihov nastup nakon nekoliko minuta jer su se prepali glasne glazbe. Budući da je Zoran Redžić otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Racić, gitarista i vođa grupe Formula 4. Racić je dobio ulogu privremenog basiste, a prvi zadatak mu je bio odraditi jugoslavensku turneju. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 mladih, a u Beogradu su tri puta rasprodali Halu Pionir što prije njih nitko nije izveo. 'Dugmemanija', kako su je tada nazivali, uzela je pun zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike Za i Protiv.
Treći album su opet pripremali u Borikama. Ploča se trebala zvati "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pjesmi Duška Trifunovića, no Brega na taj tekst nije stigao napraviti glazbu, pa je smislio naslov "Hoću, bar jednom da budem blesav". No, to nije odgovaralo Jugotonu pa je nađen kompromis u "Eto baš hoću". Album je opet sniman u Londonu s producentom Neil Harrisonom, i s Bebekom na basu. Album je u javnost stigao 20. prosinca 1976. Na ploči se našla ambiciozna balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Čolića (glazba Bregović, tekst Arsen Dedić), jednostavna "Ništa mudro" i folklorom inspirirane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega".
U međuvremenu je Ljubiši Raciću dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu. Uručen mu je otkaz. Brzo ga je zamijenio Sanin Karić (ex Teška industrija). Njih petorica 1977. godine odlaze na turneju po Poljskoj gdje su održali devet koncerata. Najavljivani kao 'Vodeća jugoslavenska grupa mladog pokoljenja', izazivali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku, grupi su se priključili Zoran Redžić, odslužio vojsku, i Ipe Ivandić jer je privremeno proglašen nesposobnim za vojnika. Turneja po Jugoslaviji nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnički problemi, a publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razjedali i unutrašnji sukobi, a kada su prekinuli turneju po jadranskoj obali, sasvim ozbiljno se počelo govorkati da su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimiti live album. Kritike koncerata su bile uzdržane i grupi je prvi put posle četiri godine krenulo slabije.
Trebalo je smisliti nešto veliko. Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da se 28. kolovoza 1977., kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održi besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mjestu već nastupao s grupom Jutro, tako da je bio svjestan pogodnosti koje pruža ta lokacija. Taj koncert ušao je u legendu, procjenjuje se da je koncertu prisustvovalo između 70 000 i 100 000 ljudi, okupljenih na proplanku na Topčideru, što je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u povijesti Yu glazbe. Nakon predgupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih, na stage je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspješan koncert i izašlo iz krize. Djelić atmosfere zabilježen je u filmu "Nije nego". Ispostavilo se da audio snimci s nastupa tehnički nisu odgovarali za ploču uživo, pa su 25. listopada iste godine u dovrani Đuro Đaković u Sarajevu odradili još jedan nastup, te su ti snimci uvršteni na album "Koncert kod Hajdučke česme". Naslov je ipak djelomično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme. Nakon što je završen remix albuma Bregović odlazi u vojsku u Niš. To je značilo pauzu za grupu, ali ne i za njene članove.
Željko Bebek je u lipnju 1978. godine objavio solo album "Skoro da smo isti" inspiriran simfo rockom. Snimio ga je u suradnji s bubnjarom Điđijem Jankelićem (ex Formula 4 i Čisti zrak), gitaristom Edom Bogeljićem, klavijaturistom Nevenom Pocrnjićem i Filharmoniju. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike. Laza i Ipe su uz pomoć gitariste Vlatka Stefanovskog, basiste Zlatka Holda, pjevača Gorana Kovačevića, tekstopisca Ranka Bobana i Ipetove sestre Gordane (kasnije u grupi Makadam), snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio 1978. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških riječi po štampi, oprostili su se od Bijelog dugmeta. Uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. rujna 1978. godine uhapšen je Ipe Ivandić zbog posjedovanja i švercanja hašiša. Optužnica je obuhvatila i sve ostale s albuma "Stižemo". Ipe je dobio tri godine zatvora, Goran Kovačević, godinu i pol, Ranko Boban, godinu, a Zlatko Hold, šest mjeseci. Na ovom slučaju vlasti su htjelo pokazati šta misle o drogi. Zbog specifičnog psihičkog stanja, Ipe je na izdržavanje kazne otišao tek početkom 1981. godine.

Image Hosted by ImageShack.us

U jesen 1978. godine, Dugme pojačano novim članom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem započinje pripreme za novu ploču, ali kako je Goran još uvijek bio u vojsci, otkrili su ih oficiri i zabranili mu izlaske iz vojarne, tako da su se u Sarajevu okupili tek 1. studenog 1978. godine, po njegovom izlasku iz 'armije'. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratila je čitava serija cenzorskih poteza od strane Jugotona. Odbijen je omot Dragana Stefanovića zbog 'vulgarnosti', a nije prihvaćena niti fotografija na kojoj ženska noga šutira muškarca u osjetljivo područje između nogu. Ploču je na kraju dizajnirao kućni dizajner Jugotona. Iz pjesme "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbačena je psovka "Koji mi je moj". Iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Krist je bio kopile i jad" promijenjen je u "A on je bio kopile i jad".
Ploča se u prodaji pojavila početkom 1979. te je bila proglašena njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena folk utjecaja, na tragu "Malog princa", donijela je pored pjesmama "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", "Ala je glupo zaboravit njen broj" i snažne, emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor. Aranžman za "Sve će to..." napisao je Ranko Rihtman, a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Neil Harisson.
Ploča je tiražom oborila sve prethodne rekorde, a proglašena je i pločom godine. Naravno, i turneja je bila uspješna. U Beogradu su pet puta rasprodali dvoranu Pionir, a cijeli prihod uplatili su nastradalima od potresa u Crnoj Gori. Na stadionu JNA, u Beogradu, 22. rujna organizirali su koncert pod nazivom "Rock spektakl 79". Uz brojne predgrupe Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupili su impresivnu brojku od oko 70 000 posjetitelja. U to vrijeme Goran je prvi put radio glazub za film, prvijenac se zvao "Lične stvari". Pjesme "Pristao sam biću sve što hoće" (tekst Duško Trifunović) i "Šta je, tu je" našle su se i na singlu. 1980. godine grupa je bila na odmoru, a Goran je pretežno boravio u Parizu.
Krajem 1980. godine objavili su ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod utjecajem novog vala. Ploču je prvi put producirao sam Bregović. Osim pjesama "Pristao sam, biću sve što hoće" i "Pjesma mom mlađem bratu" ostale su u duhu novog vremena. U temama "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće" (ili kako biti heroj u ova šugava vremena), Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je bila karakteristika novovalnih grupa. Turneju po Jugoslaviji započeli su u Sarajevu, a završili je 5. travnja u zagrebačkom klubu Kulušić, gdje su snimili drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5. april '81" tiskan u ograničenoj tiraži od samo 20 000 primjeraka i osim starih stvari, tu se našla obrada hita Indexa "Sve ove godine". Ovaj album može se naći i na CD-u u jednom od brojnih reizdanja i digitalnih remixeva od strane Croatia Recordsa, odnosno bivšeg Jugotona.
Početkom 1982. svirali su i u Austriji, točnije u Innsbrucku u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimske Olimpijade bio u posjeti bivšem. Na povratku, na carini su im zaplijenili opremu i 'opalili' vrlo visoku kaznu. Da bi se financijski pokrili, tijekom ljeta 1982. održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdesetak koncerata. Procjenjuje se da ih je u tih pedesetak dana vidjelo preko 120 000 ljudi. Pošto je Điđi Jankelić otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima bio Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Nakon izlaska iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine ipak pridružio i Ipe Ivandić.

Image Hosted by ImageShack.us

Početkom 1983. Bregović je uz Dugme i pjesnika te stalnog suradnika benda Duška Trifunovića snimio ploču za djecu "A milicija trenira strogoću". Iako je prvotno bilo zamišljeno da na njoj pjeva Sead Memiš - Vajta (ex Teška industrija), ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dječak Ratimir Boršić - Rača. Na ploči su se našla i pjesme za TV emisiju "Nedeljni zabavnik". U veljači 1983. Bijelo dugme objavljuje album "Uspavanka za Radmilu M. " kojim se Bregović planirao oprostiti od publike i nakon turneje raspustiti grupu. Kao gost, na snimanju je sudjelovao i fenomenalni makedonski gitarist Vlatko Stefanovski, iz sastava Leb i sol. Štos pjesma bila je "Kosovska" otpjevana na albanskom jeziku, koju je Bregović napravio na osnovu iskustava iz vojske, a bila je intrigantna, pa i malo provokativna zbog tadašnjeg turbulentnog političkog stanja na Kosovu. Zbog 'Roka mandoljina' još uvijek ima nekoliko pekarni u kojima Bregoviću ne naplaćuju burek. U ostalim pjesmama Bregović se bavio muzičkim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Planirano je bilo da koncert na u Beogradu 24. travnja bude ujedno i posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregu da nastavi s radom. Po običaju, nakon naporne turneje Dugme opet odlazi na duži odmor, a Goran odlazi na put oko svijeta, između ostaloga i da bi se skinuo sa alkohola i LSD-a.
Za to vrijeme Bebek je snimio i drugi samostalni album pod nazivom "Mene tjera neki vrag", a Bijelo dugme službeno je napustio u travnju 1984. godine. Novi pjevač postao je Mladen Vojičić Tifa (rođen 17. Listopada 1960. u Sarajevu) koji je prije toga bio u grupama Top i Teška industrija. Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je on odlučio ostati u Divljim jagodama jer se pribojavao da će se Bebek ipak vratiti. Dugme je s Tifom ljeto provelo u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal. Poduzetni Bregović u to je vrijeme sa Zdravkom Čolićem u Sloveniji osnovao izdavačku kuću Kamarad, a za distributera nove ploče određen je Diskoton.
Album se pojavio u prosincu 1984. godine. Nazvan je jednostavno "Bijelo dugme", a na omotu je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča opet donosi folku orijentiranog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice i Bora Đorđević (s Bregovićem i Tifom pjeva "Pediculis pubis" i koautor je teksta). Lazar Ristovski nakon snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativna obrada himne "Hej Slaveni", indirektno je pokrenulo čitav niz 'jugoslavenstva' u pjesmama kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru stvar "Šta ću, nano, dragi mi je ljut", koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postala je najveći hit s nove ploče. Svoj dug život imale su i pjesme "Padaju zvijezde", "Lažeš", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostariš". Naklada ploče i posjećenost na turneji naravno, nadmašili su sve prethodne brojke.
Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu Moša Pijade (današnji OTV). Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obveza i teretom iznenadne slave, Tifa napušta Dugme 1. listopada 1985. godine i odlazi na dosluženje vojnog roka. S Dugmetom je posljednji put nastupio 2. kolovoza u Moskvi, na koncertu kada su Sarajlije, uz Bajagu i Instruktore, predstavljali domaći rock na Svjetskom festivalu omladine i studenata. Novi pjevač ipak postaje Alen Islamović, koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj.
Na omotu nove ploče "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", trebala se naći slika "Dvije godine garancije" Miće Popovića, ali kako je on u to vrijeme još uvijek slovio za disidenta, pa je to palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. U vrijeme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986. godine, ponudio još jednu ploču inspiriranu jugoslavenstvom. Osim političkih obojenih pjesama, tu se našli i instant hit "Hajdemo u planine" kao i balade "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne", "Te noći kad umrem kad odem kad me ne bude", "Ružica si bila, sada više nisi". Naravno, i ova ploča je odlično prihvaćena kod obožavatelja.

Image Hosted by ImageShack.us

Dvostruki live album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se u listopadu 1987. godine. Naslovna pjesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti. Na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do zadnjeg studijskog albuma. Poslije turneje na kojoj se promovirao novi album, grupu sasvim tiho napušta Vlada Pravdić i posvećuje se poslu s kompjuterima. S grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima. Krajem 1988. godine izašao je album "Ćiribiribela". Apsolutni hit bila je pjesma "Đurđev dan". Iskoristivši stih Đorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra, Bregović je ovom obradom zaludio publiku napravivši pravi 'kafanski' hit.
Provokacija je bila smještena i u pjesmi "Lijepa naša" koju je kombinirao s "Tamo daleko". Album je imao još pjesama koje su se publici brzo uvukle pod kožu: "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo". Početkom 1989. godine kreću na dvomjesečnu turneju, međutim, nakon koncerta u Derventi, Alen Islamović, ne obavijestivši nikoga, odlazi se liječiti u rodni Bihać, zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja se naglo prekida, a nitko nije bio svjestan da je to bio posljednji koncert u veličanstvenoj karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz, ostavivši situaciju oko budućnosti benda potpuno otvorenom.
Nakon odlaska iz Dugmeta, Islamović objavljuje solo LP "Haj, nek se čuje, haj nek se zna" (Jugoton 1990.) u produkciji Nikše Bratoša. U proljeće 1990. godine izlazi kompilacija balada "Nakon svih ovih godina" nastalih u razdoblju od 1983. do 1988. godine. 1994. pojavljuje se dupli kompilacijski album "Ima neka tajna veza". Na omotu je reprodukcija slike "Radost bankrota".
Bregović nastavlja uspješnu karijeru filmskog kompozitora, koju je započeo radovima na filmovima Emira Kusturice "Kuduz" i "Dom za vešanje", nakon čega je nastavio raditi s velikim svjetskim glazbenicima. Specijalno za Kusturičin film"Arizona dream", Iggy Pop obradio je nekoliko velikih hitova Bijelog dugmeta, poput "Ako možeš zaboravi" i "Hajdemo u planine". Goran Bregović danas živi na relaciji između Pariza, New Yorka i Beograda. Željko Bebek se preselio u Zagreb, gdje je nastavio uspješnu samostalnu karijeru. Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić Tifa do 1995. bio je u Sarajevu, da bi potom otišao u Njemačku, gdje je okupio Tifa Band. Ipe Ivandić na početku rata odlazi u Beograd, gdje je izvršio samoubojstvo početkom 1994. godine. Alen Islamović nastavio je solo karijeru, uglavnom svirajući po svijetu za iseljenike, trenutno je u 4 ASA. Bivši Jugoton odnosno današnji Croatia Records objavili su na CD-ima veći dio ploča Bijelog dugmeta, kao i kompilacije "Sanjao sam noćas da te nemam" i "Rock & Roll - najveći hitovi 74-88".
Biografija se temelji na osnovi knjige "Yu rock enciklopedija" Petra Janjatovića.

- 20:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Bob Marley (1945. - 1981.)
Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. u kući njegovog djeda na Jamajci. Uskoro nakon što je rođen, njegov je otac napustio njegovu majku, iako je financijski nastavio uzdržavati obitelj i povremeno se vraćao da posjeti svoga sina. Bilo je to sredinom '50-ih, kada je naći posao na Jamajci bilo vrlo teško, pa su Bob i njegova majka napustili svoj dom u St. Ann i uputili se u Trenchtown (Zapadni Kingston) kako bi pronašli sreću u velikom gradu.
U Trenctownu, provodio je mnogo vremena sa svojim dobrim prijateljem Nevill Livingstoneom, kojeg su obično zvali nadimkom Bunny. U velikom gradu također je bio više izložen glazbi koju je volio, a koja je uključivala Fats Domina i Ray Charlesa. Bob i Bunny zajedno su pohađali satove glazbe koje je držao poznati jamajkanski pjevač Joe Higgs. Na tim su satovima upoznali Peter Macintosha i uskoro postali dobri prijatelji. U meduvremenu se jamajkanska glazba razvijala i postajala vrlo popularna širom Kariba zahvaljujući invenciji Ska glazbe.

Image Hosted by ImageShack.us

Kada je Bobu bilo 16 godina, počeo je slijediti svoj san da postane glazbenik. Glazba je većini mladih s Jamajke bila jedina mogućnost za bijeg iz surove realnosti. Jedan od tih mladih ljudi bio je i Jimmy Cliff koji je sa svojih 14 godina već imao snimljena dva hita. Nakon što je upoznao Boba, Jimmy ga je upoznao s Leslie Kong, lokalnom glazbenom producenticom. Bob je poslušao Jimmyjev savjet i otišao na audiciju kod Leslie Kong. Bobov glazbeni talent došao je do punog sjaja i počeo je snimati u studiju svoj prvi single "Judge Not". Nažalost, niti "Judge Not" niti njegov single iz 1962., "One More Cup Of Coffee", nisu bili baš uspješni.
Bob je uskoro prekinuo suradnju s Leslie, nakon što nije primio nikakvu plaću. Slijedeće su godine Bob, Bunny i još nekoliko prijatelja formirali The Wailing Wailers. Početak nije baš bio sjajan, jer su nakon nekoliko studijskih proba dva člana, Cherry i Junior Braithwait, napustili bend. Unatoč tome, bend je nastavio s radom i bio je predstavljen Clemet Doddu, producentu Coxsone izdavačke kompanije. U toj su kompaniji The Wailing Wialers snimili svoju prvu pjesmu "Simmer Down", koja je postigla priličan uspjeh na Jamajci.
The Wailing Wailers, koji su se sada sastojali od Bob Marleyja, Peter Tosha i Bunnyja, postali su prilično popularan lokalan bend. Njihova se publika rapidno povećavala i snimili su još nekoliko pjesama za Coxsone etiketu, koje su uključivale "It Hurts To Be Alone" i "Rule The Roadie". Bob je uskoro preuzeo ulogu vođe benda i tekstopisca.
Život Boba Marleyja postao je vedriji kada se 10. veljače 1966. oženio za Ritu Anderson. Slijedećeg dana, nakon vjenčanja, Bob je otišao u SAD posjetiti majku koja je živjela u Delaweru. Za vrijeme boravka u SAD-u, radio je kako bi mogao financirati svoju glazbu, ali se uskoro vratio kući. Nakon Marleyjeva povratka, glazba The Wailing Wailersa evolvirala je od Skaa u Rock Steady. Ova se evolucija sukobljavala sa zahtjevom Coxsone etikete za Ska bendom. Zbog toga su novi Wailing Wailersi napustili Coxsone i preimenovali se u The Wailers.
Umjesto da traže novu izdavačku etiketu, The Wailers su odlučili osnovati vlastitu koju su nazvali Wail 'N' Soul. Taj se događaj poklopio s rođenjem Marleyeva prvog sina kojeg su nazvali Cedalla. Nekoliko singlova, kao što su "Bend Down Low" i "Mellow Mood" izdali su za svoju etiketu prije nego se ugasila te iste godine. Propadanje njihove vlastite etikete imalo je snažan učinak na bend i uspjeli su se vratiti na svoj stari put tek kada su upoznali Lee Perryja. Uz pomoć Perrya, The Wailers su stvorili sjajne pjesme kao što su "Duppy Conquerer", "Soul Rebel", "400 Years" i "Small Axe".
1970. godine The Wailersi su se proširili za dva člana - Aston Barreta i njegovog brata Carletona. The Wailersi su u to vrijeme bili prilično popularni širom Kariba, ali još uvijek nepoznati u ostatku svijeta. Ova im je popularnost omogućila da osnuju drugu, uspješniju etiketu, koju su nazvali Tuff Gong, prema nadimku Marleyja. Upoznavši Johnny Nasha, Marley je otputovao s njim u Švedsku, a zatim u London, gdje je snimio "Reggae On Broadway", kojeg je izdala etiketa CBS. Nakon toga je ostatak The Wailersa doputovao u London kako bi pomogli promociju singla, ali su ubrzo shvatili da su ostali bez financijskih sredstava. Bez ikakvih drigih preostalih mogućnosti, Bob je otišao vlasniku etikete Island Records, Chris Blackwellu, nadajući se mogućem ugovoru. Blackwell je već bio čuo za The Wailerse i odmah je s njima potpisao ugovor. Kao predujam dao im je osam tisuća funti kako bi se mogli vratiti doma i snimiti svoj prvi album za Island etiketu. Ovo je bio vrlo važan ugovor, jer je prvi puta jedan reggae bend imao pristup najboljim uvjetima snimanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Album koji su izdali zvao se "Catch A Fire", kritičari su ga vrlo dobro prihvatili i bio je jedan od prvih reggae albuma. Prije The Wailersa, reggae se prodavao samo u obliku singlova ili na kompilacijskim albumima. U proljeće 1973. The Wailersi su se vratili u London kako bi odradili tromjesečnu turneju po Velikoj Britaniji. Po završetku turneje vratili su se na Jamajku, gdje je Bunny odlučio prestati ići na turneje. Zamijenio ga je Joe Higgs. The Wailersi su, zajedno s Higgsom, otputovali u SAD gdje su trebali svirati kao predgrupa na 17 koncerata, u to vrijeme, najpoznatije američke crnačke grupe Sly And The Family Stone, ali su otpušteni nakon četiri nastupa jer su postali popularniji od grupe prije koje su svirali, a publika je skandirala "Wail-ers" još dugo nakon što bi Sly And The Family Stone počeli sa svojim koncertom. Također su nekoliko puta svirali i prije Bruce Springsteena.
Nakon što su ih Sly And The Family Stone otpustili, našli su se The Wailersi još jednom bez novaca, ovaj puta u Las Vegasu. Nekako su se dočepali San Francisca gdje su održali live koncert za radio stanicu KSAN-FM, a cijelo je to iskustvo uzrokovalo rast njihove popularnosti u Južnoj Americi. Krajem 1973. izdali su dugo očekivan nastavak albuma "Catch A Fire", kojeg su nazvali "Burnin". Na ovom se albumu nalaze mnogi klasici The Wailersa, kao što su "I Shot The Sheriff" i "Get Up, Stand Up". Popularnost The Wailersa u Južnoj Americi još više je porasla kada je Eric Clapton snimio remake pjesme "I Shot The Sheriff", koji je postao broj jedan na američkoj ljestvici singlova.
1975. izašao je treći album The Wailersa, "Natty Dread", na kojem se nalaze iznimne pjesme kao "Talking Blues", "No Woman No Cry" i "Revolution". Loša je stvar bilo to što je dvije trećine orginalne postave The Wailersa, Peter Tosh i Bunny Wailer, napustilo bend kako bi se posvetili solo karijeri. To je uzrokovalo ponovnu promjenu imena sastava, ovoga puta u Bob Marley And The Wailers. Odlazak dva člana benda stvorio je rupu u vokalnoj sekciji, koju su popunile Rita Marley, Judy Mowatts i Marcia Grittiths. Tog je ljeta bend počeo novu turneju po Europi.
Dva koncerta održana su u Lyceum Ballroomu, oba su snimljena i izdana kao live album, na kojem se nalazi nezaboravna live verzija "No Woman No Cry", koja je postala svjetski hit. Grupa je doživjela dodatne promjene dolaskom u bend Al Andersona i Bernard Harveyja, koje su kasnije zamijenili Junior Marvin i Tyrone Downie. Poslijednji put kada su The Wailers svirali zajedno u orginalnoj postavi bilo je na koncertu Stevie Wondera za jamajkanski Institut za slijepe osobe.
Bob Marley And The Wailers nastavili su s izdavanjem nevjerojatnog albuma "Rasta Man Vibration" 1976. godine. To je potaklo svojevrsnu reggae-maniju u Sjedinjenim državama, a časopis Rolling Stone ih je imenovao grupom godine. Na albumu se nalazi snažna pjesma "War" čiji su stihovi preuzeti iz govora kojeg je održao car Haile Selassie. Bob Marley je odlučio održati besplatan koncert u Parku narodnih heroja, u Kingstonu, 5. prosinca 1976. Ideja koju je koncert podupirao bila je mirovna poruka protiv ratova koji su se vodili u getu Trenchtowna u to vrijeme. Tragedija se dogodila dva dana prije samog koncerta, kada je naoružana osoba upala u stan Marleyjevih i pucala na Boba, Ritu i dvoje drugih prijatelja. Nasreću nitko nije stradao. Unatoč ovome događaju, Bob Marley je nastavio s prvobitnim planom i održao nezaboravan koncert pod imenom "Smile Jamaica", dva dana kasnije.
Nakon koncerta bend je otputovao u Veliku Britaniju, gdje su 1977. snimili album "Exodus", vjerojatno njihov najbolji album općenito. Ubrzo je postao album broj jedan u mnogim zemljama, između ostalog u Njemačkoj i Engleskoj. Također je bio jedan od najboljih albuma te godine. Za vrijeme europske turneje, bend je održao nekoliko nastupa u londonškom Rainbow Theatre. U svibnju Bobu je dijagnosticiran rak. Bilo je vjerojatno da bi se širenje raka moglo spriječiti tako da se Bobu amputira nožni palac, ali je on to odbio. Takav bi postupak bio protiv njegove rastafarijanske vjere. Ovim vijestima ostatak je "Exodus" turneje otkazan.

Image Hosted by ImageShack.us

Ipak, bolest nije spriječila Boba Marleyja da nastavi sa snimanjem glazbe, pa je 1978. izdan album "Kaya", koji je imao puno zreliji zvuk nego prijašnji albumi. Boba su optužili da se prodao, jer su mnoge pjesme bile posvećene ljubavi ili ganji (marihuani). Rastafarijanci su, naime, vjerovali da će ih pušenje svete biljke približiti Jahu (Bogu). U travnju 1978. Bob se vratio na Jamajku kako bi održao "One Love" mirovni koncert, kojeg je posjetio i jamajkanski predsjednik Michael Manley te vođa opozicije Edward Seaga. Bob ih je doveo na pozornicu i čak natjerao da se rukuju. 15. lipnja dodijeljena mu je medalja za mir u trećem svijetu, koju su mu dodijelili Ujedinjen Narodi. Posjetio je prvi puta Afriku otputovavši u Keniju i Etijopiju. Na tome je putu započeo rad na pjesmi "Zimbabwe". Za to je vrijeme bend je izdao drugi live album "Babylon By Bus", koji je snimljen u Parizu. Album koji ga je slijedio bio je "Survival" 1978. Na cijelom je albumu očita prisutnost motiva preživljavanja crnaca.
Sedamdesete su se sada već bližile kraju, a Bob Marley And The Wailers bili su jedan od najpopularnijih bendova. 1980. prvi su puta nastupali u Africi, u gradu Gabon. Vlada Zimbabwea pozvala je cijeli bend da gostuje na ceremoniji u čast neovisnosti njihove zemlje u travnju. Bob je kasnije izjavio da je taj poziv bila za njega najveća čast u životu.
Bob Marley je nastavio sa snimanjima i 1980. izdan je album "Uprising". Sve se činilo blistavim - bend je planirao američku turneju sa Stevie Wonderom te zime. Bobovo zdravlje se pogoršavalo, ali je ipak dobio dozvolu od doktora da ide na turneju. Turneja je počela u Bostonu, a slijedio je New York. Za vrijeme njujorškog nastupa Bob je izgledao vrlo loše i skoro se srušio. Slijedećeg jutra, 21. rujna, trčeći kroz Central Park, Bob se srušio i prevezen je u bolnicu. Tamo mu je otkriven tumor na mozgu i doktori su mu predviđali još mjesec dana života. Rita Marley je inzistirala da se turneja otkaže no Bob je želio nastaviti. Odsvirao je nezaboravan koncert u Pittsburghu, ali je bio prebolestan da nastavi, pa je turneja napokon otkazana. To je bio njegov poslijednji nastup. Liječenje mu je malo produžilo život no ono neizbježno ipak se spremalo.
Prevezen je u bolnicu u Miamiju gdje je kršten Berhane Selassie u etijopskoj ortodoksnoj crkvi, 4. studenoga. U posljednjem pokušaju da spasi svoj život, podvrgao se kontroverznom liječenju u Njemačkoj. Za vrijeme boravka u Njemačkoj proslavio je svoj 36. i posljednji rođendan. Liječenje, nažalost, nije uspjelo. Bob je želio umrijeti kod kuće, ali nije doživio da ga prevezu natrag na Jamajku. Umro je 11. svibnja 1981. u bolnici u Miamiju.
Tisuće ljudi prisustvovalo je njegovom sprovodu 21. svibnja, između ostalih predsjednik Jamajke te vođa opozicije. Bob Marley nalazi se danas u mauzoleju u svom rodnom mjestu. Nakon smrti dodjeljen mu je orden Jamajke za njegove zasluge. Bob Marley znao je svoju sudbinu - kao vizionar, predvidio je i ovo, a njegove će riječi ostati zauvijek besmrtne u pjesmama u kojima je napisao:
"One bright morning when my work is over I will fly away home."

- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Black Sabbath
Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa.
Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona, kod Birminghama (Engleska), no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog John Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno.

Image Hosted by ImageShack.us

Godine 1967. osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja.
Dvije godine kasnije, 1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath.
Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata.

Image Hosted by ImageShack.us

"Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima.
Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave".
Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.

Image Hosted by ImageShack.us

"Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Techincal Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru.
Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajuci povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih.
Osboure, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.

- 17:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2006.

Led Zeppelin
Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page r. 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora.
Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (r. 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima.

Image Hosted by ImageShack.us

U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin.
Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant. Prije nego je postao menadžer Zepplinima, taj osebujan lik snažnih tjelesnih proporcija, bavio se nizom poslova, kao što su radnik na stageu, hrvač, kaskader, izbacivač... Ovaj posljednji mu je i osigurao prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je započeo kao menadžer turneje da bi u konačnici obavljao prave menadžerske poslove i to s bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom etiketom Atlantic Records.
Prvi album grupe jednostavno nazvan "Led Zeppelin" izašao je početkom 1969. godine nakon njihove turneje po Americi gdje su nastupali kao predgrupa grupi Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a obilježili su ga klasici "Dazed And Confused", "Good Times Bad Times" i "Communication Breakdown". Cijeli album prožet je starim blues riffovima sa primjesama čvrstoga rocka i nadmetanja Plantovog moćnog glasa i Pageove gitare. Dva mjeseca nakon izlaska album je postao jedan od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo nakon toga dosegao i zlatnu tiražu. Bend je tijekom 1969. godine neumorno radio.

Image Hosted by ImageShack.us

Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u kolovozu im je izašao i drugi studijski album "Led Zeppelin II". Album je doživio trenutni uspjeh došavši na sam vrh američkih top ljestvica gdje se kao broj jedan zadržao punih sedam tjedana. Na albumu se nalazi i iznimno uspješna "Wholle Lotta Love" (prerada Willie Dixonove skladbe "You Need Love"), pjesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka. Album je pomogao bendu da učvrsti svoje mjesto međunarodne koncertne atrakcije što je i rezultiralo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom.
U kolovozu 1970. godine objavili su "Led Zeppelin III". Ovim trećim albumom napravili su lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i načina stvaranja. Album obilježavaju skladbe u kojima prevladava utjecaj britanskog folka i mitologije, što osobito dolazi do izražaja u snažnoj "Immigrant Song" u kojoj se isprepleću teme iz keltske mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih skladbi kao što su primjerice eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto lakše "That's The Way" odnosno "Tangerine".
Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji je ostao poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV". Ovaj album mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i "Rock And Roll", folkerske "The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne "Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl. Sam Plant je naglasio da je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala jednom od najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna primjeraka.

Image Hosted by ImageShack.us

Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja je na koncu donijela, kako je izjavio Peter Grant za londonski "Financial Times", gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973. godine izlazi "Houses Of The Holy". Na svom, do tada, najraznovrsnijem albumu Zeppelini miješaju razne stilove i utjecaje, od standardnog čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The Crunge") do mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je dosegao platinastu nakladu. Sam omot albuma vrlo je jedinstven i originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju na ideju za omot došli su, djelom, inspirirani knjigom Arthur C. Clarka "Childhood's End". Slika za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u sjevernoj Irskoj, području sa stepenastim stijenama u moru. Svaki album je bio omotan papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se došlo do ploče.
Na turneji kojom su promovirali "Houses Of The Holy" Zepplini su još jednom potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji box-office rekord koji su držali The Beatlesi. Na srpanjskom koncertu u Madison Square Gardenu snimljen je film "The Song Remains The Same" koji je objavljen tri godine kasnije, a po kojem je i izdan dvostruki istoimeni live album. Po završetku turneje uslijedila je vrlo mirna 1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu održavali koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su objavili sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things, Bad Company i drugih.
Nakon godine odmora u ljeto 1975. godine objavili su luksuzno pakirani dvostruki album "Physical Graffiti" u kojem su opet ponudili obilje raznolikog i šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se nametnule skladbe "Trampled Underfoot" i "Kashmir". Nije na odmet spomenuti kako je skladba "Kashmir" u svom prerađenom izdanju upotrijebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a zajedno su ju izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao među 10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji.

Iste godine Robert Plant je doživio tešku prometnu nesreću kada je sa svojom suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili prinuđeni otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno su bile prekinute. Godine 1976. objavili su album "Presence" koji su kritičari dočekali vrlo hladno s iznimno lošim kritikama. Usprkos tome album je dosegao broj jedan u Americi i Britaniji. Od pjesama s ovoga albuma izdvojio bih "Nobody's But Mine" energičnu Zeppelinovsku rock temu i maratonsku deset i pol minutnu "Achilles Last Stand". Ponovno su krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i promovirali album "Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je biti otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom infekcijom nepoznatim virusom.
Nakon poduže pauze bend je u ljeto 1978. počeo snimati svoj osmi studijski album. Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom Polar studiju. Godinu kasnije, a prije izlaska novog albuma, krenuli su na kratku europsku turneju na kojoj su održali koncerte u Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. "In Through The Out Door je ugledao svjetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka snimanja, u kolovozu 1979., a bio je pakiran u smeđim vrećicama sa 4 različita omota. Na albumu se nalaze izvrsne skladbe "Fool In The Rain" i "In The Evening", a poseban dojam ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi klavirski aranžmani ("Hot Dog, "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj uradak proglasili jednim od najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet, usprkos slabim kritikama album je došao na broj jedan top ljestvica u Americi i Britaniji.
U svibnju 1980. krenuli su na europsku turneju koja je zaključena koncertom u Berlinu. 25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom krevetu nakon dvanaest satnog pijančevanja. Bohnam se onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj bljuvotini. Tri mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez Bohnama više ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je rezultiralo konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album "Coda" na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led Zeppelina.

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo karijeru. Ponovno su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog nastupa na "Live Aid" festivalu gdje su na bubnjevima umjesto Bohnama svirali Phil Collins i Tony Thompson, drugi put 1988. godine kada su svirali na vjenčanju Bohnamovog sina Jasona (za bubnjevima je svirao Jason) i konačno treći i posljednji put na obilježavanju 40. godišnjice Atlantic Recordsa.
U godinama koje su slijedile Page je objavljivao remasterirana izdanja snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva box-seta jedan sa četri diska koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena i drugi "Complete Studio Recording" s deset diskova.
Goine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno surađivati te su napravili niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter" (1994.) s preradama skladbi Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale" (1998.) s posve novim autorskim skladbama. Potom su krenuli na svjetsku turneju te su dva puta 1998. posjetili Zagreb, u veljači i studenom. Posljednje izdanje Led Zeppelina je trostruki live album i dvostruki DVD "How The West Was Won" iz 2003. s izborom najboljih koncertnih trenutaka i skladbi.

- 12:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Guns N' Roses
Cijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…
Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.

Image Hosted by ImageShack.us

Velika izdavačka kuća Geffen Records je u Gunsima vidjela potencijal za veliki bend i povratak jedinstvenog načina sviranja, te je bendu ponudila oko 75 000 dolara u ožujku '86. Nažalost, Gunsi su sve novce potrošili u roku od mjesec dana i to kako bi vratili dotadašnje dugove i naravno u tom trenutku, na neizbježnu drogu. Iste godine izdan je i album vlastite produkcije pod imenom EP "Live ?!*@ Like A Suicide", na kojem su se našle dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Zanimljivo je da je nekoliko godina nakon izdanja ovog albuma otkriveno kako su Gunsi snimili sve 4 pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila koncertna atmosfera.
Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction". Album u startu nije dobro prihvaćen prvenstveno od strane prodavača, i to zbog covera na kojem je prikazana scena silovanja. Izdavačka kuća je potom izbacila izdanje s novim coverom - popularni križ Guns N' Rosesa na crnoj pozadini. No album nije postigao očekivanu prodaju odmah nakon objavljivanja, nego se tek nakon godinu dana i to nakon što se na MTV-ju počeo vrtjeti video spot "Sweet Child O' Mine". Tada se "AFD" popeo na sam vrh top ljestvica, te su Gunsi 'preko noći' stigli na vrh, kojem su težili.

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama, Gunsi su dobili poziv na veliki Monsters Of Rock festival u Europi, na kojem su dijelili pozornicu s velikanima poput Iron Maidenaa, Judas Priesta, KISS-a i sl. Najviše od svega medije je privlačilo ponašanje članova Guns N' Rosesa na njihovim nastupima. McKagan, Slash i Adler su vrlo često viđani na pozornici pod utjecajem droga i alkohola, dok su većina ljudi u to vrijeme govorili kako je Slasha gotovo uvijek bilo potrebno nositi s pozornice, te da se nakon koncerata znao jako često onesvijestiti (što zbog droge i alkohola, što zbog svoje virtuoznosti kojom je zadivljivao publiku). I tako su Gunsi zatrpani razno raznim glasinama, incidentima među publikom (na jednom su koncertu dva fana poginula u gužvi), te nekolicini video spotova koji su se vrtjeli na MTV-ju.
Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl. na što je Slash brzo reagirao. Naime, Slashova majka je bila crnkinja, te je on odbijao to svirati uživo. No na prodaju albuma, ovakvi incidenti nisu imali ni najmanje utjecaja. Sljedeća godina zatekla je bend u totalnom rasulu, jer su se Izzy, Adler i naravno Slash borili s narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa The Rolling Stonesima vraća 'u život'.
Steven Adler u kolovozu 1990. napušta bend, te na njegovo mjesto dolazi Matt Sorum. U novoj postavi, Gunsi kreću na 28 mjeseci dugu svjetsku turneju, te samim time započinju snimanje novog dvostrukog albuma "Use Your Illusion I&II". Sama turneja je bila jako uspješna, sadržajna, ali i značajna za bend.

Image Hosted by ImageShack.us

Bez obzira što je i nakon Stevenovog odlaska bend ostao u 'top formi', te što je u bend doveden i izvrsni klavijaturist Dizzy Reed, te što je droga nestala s liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi u bendu su se počeli komplicirati. Kasnije će se pokazati da je za sve to bio kriv samo Axlov egoizam… Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanje albuma "Use Your Illusion I&II", što će u javnost izaći tek par mjeseci nakon što se album pojavi u prodaji. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk, te se to posebno očituje na baladama poput "Don't Cry", "Estranged" i "Novembar Rain" kojima se jednostavno ništa ne može zamjeriti. Oba albuma su se odmah digla na sami vrh svih top ljestvica.
U 1993. godini je lansirana zapravo obrada koju je Duff prvobitno mislio posvetiti punk bendovima nazvana "The Spaghetti Incident?" koja je dobila nekoliko dobrih kritika, premda to nije bio briljantan album kao tri do tada izdana. Bend ima sve više problema i učestale promjene u njemu nisu nikakva novost. Tako recimo, vijest da Slash (koji je saznao u novinama da je izbačen iz benda) u međuvremenu svira sa svakim tko bi ga pozvao uopće nije bila neka zanimljivost. Duff je preslušavajući Axlove demo snimke rekao da to više ne želi svirati, dok je druge članove Axl izbacio i doveo nove bez suglasnosti ostalih. Upravo zbog toga se ne može odrediti nekakav točan datum ili vrijeme kada se bend raspao u potpunosti (ako gledamo na početnu postavu). No ostatak benda se nije dao tako lagano omesti u svojoj danjoj glazbenoj karijeri, tako je Slash s ostatkom benda osnova Velvet Revolver s pjevačem iz Stone Temple Pilotsa - Scott Weilandom , te je pokrenuo projekt Slash's Snakepit gdje je okupio grupu glazbenika: gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum (Guns N' Roses), basist Mike Inez (Alice In Chains) i vokal Eric Dover (Jellyfish) i snimio u vlastitom studiju 12 pjesama u manje od dva tjedna…

Image Hosted by ImageShack.us

Axl je sudskim putem dobio pravo da i dalje ipak smije koristiti ime Guns N' Roses, te se od tada o Gunsima nije previše govorilo, niti su javnosti bile dostupne nekakve informacije o njima… No posljednjih godina je Axl izašao s glasinama kako je postava nakon sudskog odobrenja snimila još oko 70tak pjesama, od kojih će se na novom albumu naći 'samo' 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, koji je nazvan "Chinese Democracy", Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili pak da se vratim unatrag na "Appetite For Destruction", ali nisam uspio. Slash je jedan jedini razlog mog neuspjeha, jer se nitko nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Album i dandanas još nije izdan!
Bitno je još spomenuti kako je bend u svojoj povijesti održao nekoliko koncerata popraćenih velikim neredima, od kojih je možda među najvećima bio onaj u Montrealu na Olimpijskom stadionu 1992. godine na zajedničkoj turneji s Metallicom. Tada je James Hetfieldu na koncertu prišao preblizu pirotehnici i zapalio si ruku i dio lica, na što je Metallica bila prisiljena odustati od daljnjeg izvođenja. Nakon Metallice trebali su nastupati Gunsi, no zbog već spomenutog Axlovog egoizma nisu nastupali. Axl se popeo na stage i bacio mikrofon u publiku i elegantno se 'pokupio', na što je publika naravno burno reagirala i uslijedili su veliki neredi po gradu…
Također, Gunsi su izdali i nekoliko 'best of' kompilacija kao su što su "Live Era: '87-'93" koja je puštena u prodaju 1999. godine na dva CD-a s ukupno 23 pjesme, te 2004. godine "Greatest Hits" album koji sadrži 14 pjesama iz najboljeg razdoblja benda (kraj '80-ih - početak '90-ih) kada su Gunsi zbilja bili jedan od najvećih bendova na svijetu i kada su zasluženo nosili titulu rock & roll benda…

Image Hosted by ImageShack.us

Na kraju krajeva, bend je doživio nagli uspjeh, te kao mnogi bendova, a i onih koji će tek postati - nisu se mogli nositi s tim. Bilo je samo pitanje kada će se bend raspasti, te hoće li se naći netko tko će ga pokušati ponovno oformiti, u ovom slučaju Axl Rose, kojem to nikako od ruke nije prošlo. Stoga bih završio ovu biografiju s jednim stihom neponovljivih Guns N' Rosesa: "Nothing lasts forever, even cold November Rain".

- 07:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Jimi Hendrix (1943. - 1970.)
James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970. g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.
Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".

Image Hosted by ImageShack.us

Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.
Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.
Ches mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.

Image Hosted by ImageShack.us

Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop" ) koji se održao pred 50 000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, Mama's&Papa's, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice.
Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.
Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400 000 ljudi. Nakon Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies.
Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.

Image Hosted by ImageShack.us

Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18.09.1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".
Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD. Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službnih izdanja izašli su:
"Are You Experienced?" (1967.)
"Axis: Bold As Love" (1967.)
"Smash Hits" (1968.)
"Electric Ladyland" (1968.)
"Band Of Gypsies" (1970.)
"Cry Of Love" (1971.)
Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi 1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).
Prošlo je više od trideset godina od smrti istinske legende rock glazbe, a još uvijek nema većeg gitarističkog genija od Jimi Hendrixa.

- 22:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • rock biografije

Linkovi